Osjećaj da srce “preskače”, “lupa jače nego inače”, “trči” ili se “otima iz prsa” — palpitacije su jedan od najčešćih razloga zbog kojih pacijenti traže kardiološku pomoć. Procjenjuje se da gotovo svaka osoba barem jednom u životu doživi palpitacije, a za mnoge one postanu ponavljajuća tegoba koja narušava kvalitetu svakodnevnog života.

Palpitacije su subjektivan simptom – svaka osoba ih doživljava i opisuje na drugačiji način. No ono što je zajedničko svima jest neugodna svjesnost vlastitog srčanog ritma, koji u normalnim okolnostima ne primjećujemo. Razlog zbog kojeg palpitacije zaslužuju pažnju nije uvijek alarmantnost samog simptoma, već činjenica da isti osjećaj može imati potpuno bezopasno ili ozbiljno kardiološko porijeklo – a razlikovanje tih dviju kategorija zahtijeva kardiološku procjenu.

Šta su palpitacije i kako nastaju

Srce zdravog čovjeka kuca u pravilnom ritmu, koji u mirovanju iznosi između 60 i 100 otkucaja u minuti. Taj ritam reguliran je elektičnim impulsima koji nastaju u sinusnom čvoru i šire se kroz provodni sustav srca koordinirano i predvidivo. U normalnim okolnostima ovaj proces odvija se neopaženo.

Palpitacije nastaju kada se taj ritam iz bilo kojeg razloga izmijeni – bilo da je srce ubrzano, usporeno, nepravilno ili da pojedini otkucaji imaju veću snagu od uobičajene. U tim trenucima postajemo svjesni rada srca na način koji je neugodna i zbunjujuća.

Važno je razumjeti da palpitacije nisu dijagnoza – one su simptom koji može biti manifestacija niza različitih stanja, od potpuno fizioloških do ozbiljnih aritmija.

Uzroci palpitacija – od bezopasnih do ozbiljnih

Fiziološki i nekardijalni uzroci

Palpitacije vrlo često nemaju kardiološko porijeklo. Najčešći nekardijalni uzroci su:

Stres i anksioznost – aktivacija simpatičkog živčanog sustava u situacijama stresa ili napada panike uzrokuje oslobađanje adrenalina, što direktno ubrzava i pojačava rad srca. Ove palpitacije obično su prolazne i nestaju eliminacijom stresnog okidača.

Kofein i stimulansi – prekomjerna konzumacija kave, energetskih napitaka, čaja ili određenih lijekova (dekongestivi, bronhodilatatori, neki lijekovi za mršavljenje) može uzrokovati tahikardiju i palpitacije.

Fizički napor – ubrzanje srčanog ritma pri naporu fiziološka je pojava. Međutim, palpitacije koje nastaju pri uobičajenom svakodnevnom naporu ili ne prolaze brzo nakon prestanka aktivnosti zaslužuju kardiološku procjenu.

Anemija – nedostatna količina hemoglobina u krvi smanjuje kapacitet prijenosa kisika, što srce kompenzira ubrzanjem frekvencije. Palpitacije praćene umorom i bljedilom mogu ukazivati na anemiju.

Hipertireoza – preaktivna štitna žlijezda ubrzava metabolizam cijelog organizma, uključujući i srce. Palpitacije praćene gubitkom tjelesne težine, znojenjem, nervozom i intolerancijom topline trebaju pokrenuti provjeru funkcije štitne žlijezde.

Dehidracija i elektrolitski disbalans – promjene u razini kalija, magnezija i kalcija direktno utječu na električnu aktivnost srčanog mišića i mogu uzrokovati aritmije i palpitacije.

Menopauza – hormonalne promjene u perimenopauzi i menopauzi čest su uzrok palpitacija kod žena srednje dobi, a prate ih valovi vrućine i noćno znojenje.

Kardiološki uzroci palpitacija

Ovo je skupina uzroka koja zahtijeva kardiološku procjenu i mogućnost je ne smijemo isključiti bez odgovarajuće dijagnostike.

Ekstrasistole – preuranjeni otkucaji koji nastaju izvan normalnog provodnog puta srca. Dijele se na supraventrikularne (nastaju u pretklijetkama) i ventrikularne (nastaju u klijetkama). Izolirane ekstrasistole kod osoba bez strukturne bolesti srca obično su bezopasne, ali učestale ili kompleksne ekstrasistole zahtijevaju procjenu.

Fibrilacija atrija – najčešća trajna aritmija, koja se manifestira kao nepravilno, često ubrzano lupanje srca. Detaljno je opisana u posebnom tekstu, ali vrijedi naglasiti da palpitacije koje opisuju pacijenti s fibrilacijom atrija upravo podsjećaju na “kaotičan” ili “nepravilan” rad srca.

Supraventrikularna tahikardija (SVT) – epizode naglog ubrzanja srca (frekvencija 150 do 250 otkucaja u minuti) koje počinju i završavaju iznenada. Pacijenti ih opisuju kao “iznenadno trčanje srca” koje može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko sati. SVT je obično benigna, ali može biti iznimno neugodna i zahtijeva kardiološku obradu.

Ventrikularna tahikardija (VT) – ozbiljna aritmija koja nastaje u klijetkama i koja može ugroziti život, posebno u pacijenata s poznatom strukturnom bolešću srca (stanje nakon infarkta, kardiomiopatija). Palpitacije u sklopu VT obično su praćene vrtoglavicom, presinkopom ili gubitkom svijesti.

Wolff-Parkinson-White sindrom (WPW) – prirođena anomalija provodnog sustava srca u kojoj postoji dodatni provodni put između pretklijetki i klijetki. Može uzrokovati epizode tahikardije koje počinju već u mladosti.

Crvene zastavice – kada palpitacije postaju hitno stanje

Postoje situacije u kojima palpitacije zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć, a ne zakazani pregled:

• Palpitacije praćene gubitkom ili zamućenjem svijesti
• Palpitacije s jakim bolom ili pritiskom u grudima
• Palpitacije s teškim kratkim dahom u mirovanju
• Palpitacije koje traju dulje od 30 minuta bez prestanka
• Palpitacije u osobe s poznatom bolešću srca (stanje nakon infarkta, kardiomiopatija, urođena srčana mana)
• Palpitacije s hladnim znojenjem i slabošću

U svim navedenim situacijama pozovite Hitnu pomoć (124) i nemojte čekati.

Dijagnostika palpitacija – šta kardiolog radi

Kada pacijent dođe s palpitacijama, kardiološka obrada temelji se na dva ključna pitanja: što uzrokuje palpitacije i postoji li strukturna bolest srca koja povećava rizik od ozbiljnih komplikacija?

Anamneza — detaljan razgovor o karakteru palpitacija, okolnostima nastanka, trajanju, pratećim simptomima i ljekovitim/prehrambenim navikama često već usmjerava dijagnozu.

EKG u 12 odvoda – ako se palpitacije dogode u trenutku snimanja, EKG može direktno dokumentirati aritmiju. Čak i u odsustvu aritmije, EKG može otkriti znakove WPW sindroma, produljenog QT intervala ili prethodnog infarkta koji povećavaju rizik od ozbiljnih aritmija.

Holter EKG monitoring – kontinuirano bilježenje srčanog ritma kroz 24 ili 48 sati (ili dulje) neophodan je u slučajevima kada palpitacije nisu svakodnevne i kada standardni EKG ne “uhvati” aritmiju. Pacijent nosi prijenosni uređaj u uobičajenim dnevnim aktivnostima, što povećava šansu za dokumentaciju aritmije koja uzrokuje simptome.

Laboratorijske pretrage – kompletna krvna slika (isključivanje anemije), funkcija štitne žlijezde, elektroliti (kalij, magnezij, kalcij) i biokemijski profil sastavni su dio obrade.