„Doktorice, nisam se udebljao, ali kao da više nemam snage."

Ovu rečenicu u ambulanti čujem mnogo češće nego što ljudi misle. Nekada je izgovori muškarac koji više ne može bez napora unijeti vreću brašna, nekada žena koja kaže da joj je postalo teško ustati iz niske fotelje ili se popeti uz stepenice koje je godinama prelazila bez razmišljanja.

Većina to pripisuje godinama. I djelimično su u pravu. Ali vrlo često iza toga stoji nešto drugo — sarkopenija, odnosno postepeni gubitak mišićne mase i snage.

Dobra vijest je da to nije nešto što jednostavno moramo prihvatiti kao „normalan dio starenja".

Šta je zapravo sarkopenija?

Najjednostavnije rečeno, sarkopenija znači da organizam s godinama počinje gubiti mišiće. Ne samo njihovu veličinu, nego i kvalitet. Mišići postaju slabiji, sporiji i manje efikasni.

Zbog toga neke svakodnevne stvari odjednom postanu naporne. Ustajanje iz stolice, nošenje kesa iz prodavnice ili duža šetnja više nisu tako jednostavni kao nekada.

Ono što mnogi ne znaju jeste da taj proces ne počinje tek u sedamdesetim ili osamdesetim godinama. Prvi gubitak mišićne mase može početi već nakon tridesete godine života, naročito ako se malo krećemo i ne vodimo računa o ishrani.

Naravno, nećemo to odmah primijetiti. Organizam dugo uspijeva da nadoknadi taj gubitak. Tek kada se izgubi veći dio mišićne mase, počinjemo osjećati da nam nedostaje snage.

Zašto dolazi do toga?

Godine imaju svoju ulogu, ali nisu jedini krivac. Današnji način života možda je čak i veći problem.

Mnogo sjedimo. Vozimo se automobilom nekoliko stotina metara, koristimo lift umjesto stepenica, posao nam je uglavnom za računarom, a kada dođemo kući, odmaramo ispred televizora.

Mišići su jednostavni — ako ih koristimo, ostaju jaki. Ako ih zanemarimo, organizam ih polako „gasi", jer smatra da mu više nisu potrebni.

Na to se često nadovežu hronične bolesti poput dijabetesa, srčane slabosti ili bolesti bubrega, ali i premali unos proteina, hormonske promjene i dugotrajno mirovanje nakon operacije ili bolesti.

Kako prepoznati prve znakove?

Sarkopenija rijetko boli. Zato je mnogi primijete tek kada počnu padati ili kada više ne mogu raditi ono što su do juče radili bez problema.

Obratite pažnju ako primijetite da:

• hodate sporije nego ranije
• teško ustajete iz stolice bez oslanjanja na ruke
• sve teže nosite teret
• osjećate da vam je stisak šake slabiji
• brzo se umarate
• češće gubite ravnotežu.

To nisu uvijek „normalne godine". Nekada je to znak da organizam traži pomoć.

Zašto je ovo važno i za srce?

Mišići nisu tu samo da bismo bili snažni ili lijepo izgledali. Oni su jedan od najvećih metabolički aktivnih organa u našem tijelu.

Što imamo više zdrave mišićne mase, organizam bolje koristi glukozu, lakše reguliše šećer u krvi i efikasnije troši energiju.

Kod osoba koje imaju srčanu insuficijenciju ili druge kardiovaskularne bolesti, gubitak mišića često znači i lošiju fizičku kondiciju, više hospitalizacija i sporiji oporavak.

Zato danas u kardiologiji više ne gledamo samo srce. Gledamo cijelog čovjeka.

Može li se spriječiti?

Može. I to mnogo uspješnije nego što većina ljudi misli. Ne postoji čarobna tableta, ali postoje navike koje zaista prave razliku.

Prva i najvažnija je trening snage. Ne morate biti bodibilder niti provoditi sate u teretani. Dovoljno je dva do tri puta sedmično raditi vježbe koje opterećuju mišiće. To mogu biti tegovi, elastične trake ili čak vježbe sa težinom vlastitog tijela.

Jednako je važna i ishrana. Često viđam starije osobe koje tokom cijelog dana pojedu vrlo malo proteina. Popiju kafu, pojedu pecivo, tanjir supe i malo krompira. Za mišiće je to premalo.

Da bi se obnavljali, potrebni su im proteini. Zato je važno da se na tanjiru redovno nađu riba, piletina, jaja, mliječni proizvodi ili mahunarke.

Ne treba zaboraviti ni vitamin D, posebno kod osoba kod kojih je laboratorijski potvrđen njegov nedostatak, jer i on učestvuje u normalnoj funkciji mišića.

I na kraju, možda najjednostavniji savjet od svih — krećite se. Ne morate svaki dan pretrčati pet kilometara. Nekada je dovoljno da ustanete češće tokom dana, prošetate, odaberete stepenice umjesto lifta ili odete do prodavnice pješice. Važno je da tijelu šaljete poruku da su mu mišići i dalje potrebni.

Zaključak

Ljudi često misle da je starenje samo pitanje broja godina. Ja to ne gledam tako. Mnogo je važnije kako starimo.

Možemo imati sedamdeset godina i bez problema šetati, putovati i nositi unuke u naručju. A možemo imati pedeset i osjećati se kao da nam tijelo više ne može pratiti tempo života.

Razlika vrlo često nije u godinama, nego u tome koliko smo tokom života čuvali svoje mišiće.

Zato o njima treba razmišljati jednako ozbiljno kao o krvnom pritisku, šećeru ili holesterolu. Jer snažni mišići ne znače samo veću fizičku snagu — oni znače veću samostalnost, bolji kvalitet života i zdraviju starost.

I vjerujte mi, nikada nije prerano, ali ni prekasno da počnete brinuti o njima.

Ako želite provjeriti opšte zdravlje, snagu i faktore rizika, procjena je dio sistematskog pregleda, odnosno internističkog pregleda u Poliklinici Puls. Zakazivanje: online ili na 062 122 100.

— Dr. Jasmina Ćorović-Kuburović, subspecijalist kardiolog i specijalist interne medicine, Poliklinika Puls

Tekst je informativan i ne zamjenjuje pregled. O procjeni mišićne snage, ishrani i terapiji odlučuje ljekar u kontekstu vašeg stanja.